U ovo naše digitalno doba ključ poslovanja postali su podaci, aplikacije i intelektualno vlasništvo. To zapravo znači da tvrtke i organizacije imaju pred sobom velike izazove jer trebaju osigurati nastavak poslovanja IT sustava i u slučaju ljudske pogreške, prirodne katastrofe i napada zlonamjernih virusa.

Tvrtkama je istovremeno potrebna kontinuirana dostupnost poslovnog IT sustava, dok s druge strane, žele smanjiti njegovu kompleksnost jer što je sustav robusniji to je trošak održavanja veći. A po pitanju troškova u igri je samo opcija po kojoj oni moraju biti niži. I tako se polako tvrtke dovedu u začarani krug, a rješenja za kontinuitet poslovanja i pohranu podataka padnu u drugi plan. Da bude jasnije kako to izgleda u svakodnevnom poslovanju, prepričat ću dva primjera s kojima sam se susreo baš nedavno.

Rizici

Prije par dana u razgovoru s korisnikom na temu pohrane podataka saznao sam da njihov IT odjel mora čuvati određeni veliki set podataka na neodređeno vrijeme, a koji se konstantno nadopunjuje i raste. Sama tvrtka nije sigurna koliko dugo ih mora čuvati, a kako bi riješili taj izazov IT odjel mora uložiti puno vremena. Uz to, IT odjel nastoji doskočiti problematici kroz različita kreativna rješenja kako bi zadovolji zahtjev, a da pritom ne ugroze postojeće backup procedure.

Nekoliko dana kasnije, susrećem se s drugim korisničkim primjerom. Cijelo poslovanje tvrtke se nalazi na jednoj lokaciji i na jednom sustavu, što znači da će poslovanje kompanije stati u slučaju većeg ispada ili havarije, odnosno ako dođe do nemogućnosti oporavka. Ključ u bravu, rekli bi kroz šalu.

Gledano iz kuta tradicionalnog IT-a u oba spomenuta slučaja potrebno je uložiti znatna financijska sredstva u dodatnu infrastrukturu, kako bi se osigurao nastavak poslovanja ili oporavak u slučaju katastrofe. No, s obzirom na to što nudi oblak, odnosno uz pomoć njegovog skoro pa neograničenog kapaciteta, obje kompanije mogu proširiti svoje kapacitete te osigurati dugotrajnu pohranu podataka kao i alternativni podatkovni centar za nastavak poslovanja u slučaju katastrofe, uz niži trošak. Da ne ostane samo na pustim slovima, idemo razraditi par scenarija.

Scenarij 1,2,3

Korisnik ima šest virtualnih poslužitelja, ima potrebu implementirati backup i mora zadovoljiti čuvanje backupa minimalno 30 dana. Korisnik nema centralni backup sustav, ovisi o Windows Backupu na lokalnim s poslužiteljima. Ovako bi to moglo izgledati:

–  Za uvođenje Azure Backup poslužitelja korisniku je dovoljna Azure pretplata, ne plaća licencu za backup softver, skida softver s Interneta i instalira na lokalni poslužitelj.

–  Azure Backup poslužitelj koristi za backup svoje okoline, čuva lokalno kopije u razdoblju od pet dana za koji mora osigurati određeni prostor na lokalnom disku, ovisno o količini podataka i dnevnih backup jobova.

–  Kako bi zadovoljio potrebe za Long Term retencijom, sve starije od pet dana Azure Backup poslužitelj kroz Internet prebacuje u Azure Blob Storage. Korisnik plaća sve instance koje odlaze u Azure te količinu podataka koja je smještena u Azure Storage accountu nakon deduplikacije i kompresije.

U konačnici, zadovoljena je potreba za centralnim backupom. Istodobno, backup je automatiziran, na drugoj lokaciji, siguran je i visoko dostupan. Trošak? Ovisno o faktorima, ali za gornji scenarij počinjemo sa ispod tisuću kuna mjesečno.

U drugom scenariju, korisnik ima potrebu za oporavkom svoje infrastrukture u slučaju ispada primarne lokacije na kojoj ima šest virtualnih poslužitelja bitnih za poslovanje. Nema drugu lokaciju, izgradnja ili kolokacija nije isplativa, ne posjeduje licence za backup ili disaster recovery. Ovako bi to moglo izgledati:

–  Koristeći Microsoft Azure povezuje svoju okolinu s Azure podatkovnim centrom kroz management poslužitelj, a koji preuzima prilikom konfiguracije Azure disaster recovery servisa, pokreće replikaciju virtualnih poslužitelja, a poslužitelji se kontinuirano repliciraju.

–  Korisnik ima 31 dan besplatnog korištenja servisa, plaća samo količinu podataka koja je smještena u Azure Storage računu. U tom vremenu ima na raspolaganju sve mogućnosti Azure disaster recovery servisa i može izvršiti testne procedure za oporavak poslužitelja i servisa, bez utjecaja na produkciju i može biti u potpunosti siguran da se njegova okolina u Azure oblaku podiže ispravno.

–  Nakon besplatnog razdoblja kreće naplata po virtualnim ili fizičkom poslužitelju, odnosno za ovog korisnika šest instanci za Site Recovery servise plus iskorišteni Azure Storage račun.

Oporavak riješen, korisnik siguran. Opet se pitamo – a koji je trošak rješenja? Odgovor i ovog puta ovisi o nekim faktorima, ali isto krećemo s cijenom oko tisuću kuna mjesečno.

I, za kraj, tu je treći scenarij, po kojem korisnik već posjeduje backup softver s kojim je potpuno zadovoljan i ne želi prelaziti na novo rješenje. Velika je vjerojatnost da je taj backup softver već spreman i ima mogućnost povezivanje sa Microsoft Azure oblakom za potrebe backupa i disaster recoveryja.

U konačnici vidimo da sve ovisi o IT okolini i potrebama korisnika te da je svaki scenarij jedinstven. Upravo iz tog razloga razvijen je COMBIS Cloud Awareness program uz koji svaka kompanija može dobiti kvalitetno rješenje koje je izrađeno baš za nju i njene potrebe.

Možemo zaključiti – Sve je vrlo jednostavno, kad čovjek ima ideju!